TLDR: Nevjerojatno je koliko jedan automobil može izazvati reakcije oduševljenja i sreće kod ljudi. Ovo je drugi put da vozimo Audi GT e-tron koji nam je Porsche Croatia ustupio na testiranje ali u drugačijoj verziji. Iako ovaj model nije u RS izvedbi kao prethodni, pročitajte zašto je također impresivan.
GT e-tron ima bateriju nominalnog kapaciteta 93,4 kWh odnosno iskoristivih 84 kWh te se puni s nevjerojatnih 270 kW. Sa svih 523 konja ubrzava do 100 km/h sa super brzih 4,1 sekundi! Možemo ga svrstati u sam vrh proizvoda auto industrije, u klub s Teslom Model 3 Performance, Rimac Neverom i Porsche Taycanom – koji mu je i rođak. Kako smo ovoga puta smo htjeli isprobati njegov puni potencijal, gdje bismo to bolje mogli nego u njegovoj domovini – Njemačkoj – na Autobahnu.
Prvi dojmovi
Prilikom preuzimanja, auto mi je odmah izazvao oduševljenje na parkingu, jednostavno se ističe od svih drugih automobila u žarko crvenoj boji. Boji za koju sam prije smatrao da ovako dobro može stajati samo Ferrariju i Mazdi. Kako je meni oduzeo dah na prvu, oduzimao je i drugima. Ako ne želite biti zapaženi, mogu već u startu reći da ovaj automobil nije za vas – ili sam ja barem tako mislio. Iako pažnju niti pohvale ne volim, gdje god sam se našao Audi je tako pozitivno plijenio poglede i reakcije ljudi, za koje ipak ne mogu reći da mi nisu godile kao vozaču ove posebne mašine.
Oduševljenja na putu
Tako i po prelasku granice iz Austrije prema Italiji u odlasku na espresso pored jezera, jer zašto ne, zaustavili su nas talijanski granični policajci. Već u brizi da nisam u nekom prekršaju, pitam ih na engleskom je li sve u redu, na što oni naravno nisu znali odgovorit nego samo gestikulirali da još pričekamo, pa tako opet više puta.
Dok su oni samo stajali i gledali auto, pozvali su i druge kolege da bi potom razglabali i potajno naslikavali Audija. Tako su ga fotografirali i preko retrovizora policijskog auta iz vozačevog sjedala. Na posljetku su vratili dokumente i zaželjeli sretan put. Oduševljenje ljudi sam susretao cijelim putem, od toga da sam na autocesti dobio palčeve gore i pljesak do toga da kada bih parkirao u gradu, nije mogla proći ni minuta, a da ga netko nije procheckirao i opalio brzinsku fotku, ili prišao i postavio nekoliko pitanja. Nevjerojatno je koliko jedan automobil može izazvati reakcije oduševljenja i sreće kod ljudi.
Vožnja i performanse
Ono što mi se najviše svidjelo, a što čovjek najmanje očekuje kod električnog automobila, je zvuk „grmljavine“ motora kada je stavljen u vožnju (D). Na što mislim? Uvijek sam bio protiv sintetičkih zvukova motora za strujiće jer to nikako ne ide zajedno. Da, pa budimo realni! Složit ćete se sa mnom, električni auti su iznimno tihi i ugodni za vožnju. Razumijem i pozdravljam rješenja za sigurnost pješaka, ona dakako trebaju postojati, no neke druge marke automobila koje još na daljinu preko (za Audijeve pojmove – slabašnog) vanjskog zvučnika, zuje okolo poput komaraca, jednostavno mi nisu simpatične niti želim da tako automobili zvuče u električnoj sadašnjosti i budućnosti.
No zvuk kako ga je Audi izvrsno napravio, izuo me iz cipela. Dakle to je zvuk auta koji reži/prede toliko dobro, i tako se odlično podešava ovisno o brzini, da bi tako trebali zvučati svi električni automobili. To nije nešto što samo čujete, to je nešto što morate i osjetiti.
Ako niste navikli ili barem prije vozili automobil s Head-up displeyem na vjetrobranu, teško ćete odvoziti prve kilometre dok se na njega ne naviknete. Sve informacije o brzini, držanju auta u sredini prometne trake i ostala veselja su vam prikaza tamo gdje trebate gledati cestu u vožnji i zaista su ometači – barem dok se ne priviknete. Tek sam kasnije u postavkama pronašao opciju da se, ovisno o visini vozača, taj prikaz može pomicati gore-dolje, lijevo-desno, i pronašao kompromis tako što sam ga namjestio niže i malo u lijevo.
Poseban osjećaj je doživjeti ovakav automobil, a pod to mislim svu tehnologiju koju je Audi u njemu stvorio. Kad se i bolje zamislim, totalno ide u skladu s njihovom sloganom ”Napredak kroz tehniku”.
Na Autobahnu je bilo fenomelano ubrzavati do 100, pa 200 km/h na koje sam došao taj-čas. Međutim, kao i za svaki automobil, tako se treba naviknuti i ne pretjerivati s isprobavanjem granica. Na tim brzinama je fizika takva da svaka reakcija volanom, putanja auta i držanje zavoja zahtjeva prilagodbu i kontra je uobičajenih očekivanja toga kako se automobil ponaša. Tek nakon početnog „baždarenja“ vozač ga može stisnuti i do 250 km/h, koje Audi hvata kao od šale.
A profinjenost? Već je daleko poznata kod Audija i očekivano na nivou. Frame less prozori daju dodatan premium osjećaj kao i Bang & Olufsen zvučnici. A cijela unutrašnjost i orijentacija displeja i komandi prema vozaču je baš nekako – taman. Sve je balansirano i uredno te maksimalno prilagođeno vozaču. Moram vam spomenuti i genijalan zračni ovjes koji se diže i spušta po postavkama, a najbolje od svega, podešava tvrdoću amortizera kako želite u kojem trenutku i načinu vožnje.
Potrošnja kroz cijelo putovanje je bila oko 20 kWh na 100 km i to u potpuno slobodnoj vožnji sa stalnim isprobavanjem ubrzanja i kočenja. Moram istaknuti da je takav automobil gotovo nemoguće držati u par km/h u ograničenju brzine s obzirom na to koliko je odazivan i koliko je papučica akceleratora osjetljiva. Srećom, tu pomaže adaptivni tempomat i limitator brzine. Najmanja potrošnja koju sam uspio dobiti bila je u beskonačnim kilometrima zone radova na austrijskoj autocesti gdje nam je u ograničenjima 50-80 kmh najmanje trošio 12,4 kWh.
S obzirom na njegovu veliku bateriju, lako bi se pomislilo da se može odraditi hyper-miling pažljivom vožnjom, ali ova zvijer nije baš spremna za takva ograničenja osim putem elektronike. S punom baterijom i u realnim uvjetima vožnje možemo računati na oko 400 km dometa, a s tempomatom na magistrali bi bilo moguće i preko 500 km.
Osim na Autobahnu, auto je gušt voziti magistralama i planinskim cestama, što sam i isprobao na Villach alpine road dionici, koja je usput rečeno, jedna od najljepših cesta Austrije. S obzirom na kišno i maglovito vrijeme koje nas je tamo zateklo, cesta je bila praktički samo naša. Bez obzira na mokru cestu, GT je savršeno držao cestu u svakom trenutku i s razlogom daje pouzdan osjećaj u vožnji i po zavojitoj mokroj cesti.
Kočenje i rekuperacija
Kočenje je dosta drugačije nego na ostalim električnim autima, pogotovo jer se na njima može u više stupnjeva namještati rekuperacija, a u GT modelu se ipak naglašava sportiva. I dok Tesle imaju najagresivnije rekuperacijsko kočenje – pogotovo one s dva elektromotora, Audi koji ih isto ima ne koči tako agresivno otpuštanjem papučice gasa nego se više ”kotrlja” i tako uvelike sliči parnjaku na fosilni pogon kako bi on usporavao s motornim kočenjem u brzini. Tek kada bi trebalo značajnije spuštati brzinu, potrebno je jače stisnuti kočnicu i tek tada se vidi da on uspješno usporava i svu struju vraća kroz rekuperaciju.
Zaključak
Tko je kupac ovakvog automobila neće previše voditi brigu o potrošnji što apsolutno niti ne mora jer i prilikom vožnje na njemačkom Autobahnu brzinom od 250 km/h prolazi i 200-tinjak kilometara, a odličan osjećaj je kada se priključi na ultra brzi punjač gdje se napuni gotovo kao i automobil na fosilni pogon. Ne, nemojte pogrešno zaključiti da je to mali domet jer nisu u pitanju male brzine, a Ionityja i ostalih ultra-brzih punjača ima dovoljno po rutama.
Audi je stvarno velik i treba obratiti pažnju gdje i kako ćete parkirati kako ne bi zapeli s prednjim „lipom“ ili stražnjim „difuzorom“ od karbona, čak i na niži rubnjak. Tako da ne treba pratiti vlastiti osjećaj nego se osloniti na 360 kamere i senzore s kojima je opremljen. Kod odlaska u trgovinu također sam tražio udaljenija mjesta na parkingu kako bih smanjio mogućnost da se netko parkira direktno pored mene i svojim vratima ošteti lak. Doslovno sam shvatio zašto vozači nekih specifičnih marki i automobila parkiraju preko linije susjednog parkinga. Audi je širok praktički 2 metra i ne može stati unutar nekih parking linija.
Na putu sam napravio više tisuća kilometara u svega nekoliko dana i u Audiju proveo od jutra do mraka. U niti jednom trenutku nisam osjećao zamor zahvaljujući iznimno udobnim kožnim ventiliranim i grijanim sjedalima, a ne mogu reći da me nije razmazila masaža sjedala od koje sam se isto teško oprostio.
Jesam li spomenuo da ima i stražnje adaptivno krilo za bolju aerodinamiku …
Autor: Josip Vukušić, tajnik udruge
Foto: Josip Vukušić, tajnik udruge
O došli ste do kraja 😀 Bez brige, nije bilo štete, samo je panoramski krov lijep. 🙂